Prije neki dan navršila se 31 godina od kada je Hrvatska postala međunarodno priznata država.
Piše: Dr. Jure Burić
Valjda je onima koji su prije toga vremena u njoj živjeli znano kakvu smo žrtvu podnijeli, koliko života za Domovinu poklonili, koliko domova za Domovinu dali, koliko poniženja i udaraca po srbo- crnogorskim kazamatima pretrpjeli, koliko…..!
Možda su to isto znali i oni koji su iz udobnosti svoga doma daleko od pakla rata, čitali i gledali naše muke bez grižnje savjesti, što sa svojim narodom tu Golgotu ne proživljavaju?!
Ma nemaju oni savjesti, niti imaju ljubavi za svoju Domovinu, jer da ju imaju ne bi radili ono što rade. Evo na primjer ne bi baš na taj dan rekli “zbogom” našoj nacionalnoj valuti, hrvatskoj kuni.
Je li to morao biti baš taj dan? Ili je to možda slučajnost? Ne, ne vjerujem da je to slučajnosti!
Mišljenja sam da je to do u tančine proračunato, sve temeljito “pretreseno” kako bi se Hrvati i njihova Hrvatska još jedanput ponizili zadajući im udarac od kojeg ne pati tijelo, ali pati duša.
Pa hajte “junaci”, kad ste već tako odlučili, odlučite tu našu nacionalnu valutu negdje na sigurno pohraniti (Nijemci su onog s nakrivljenom kapom i nekim drugim likovima kažu spremili na sigurno!), jer će doći vrijeme njezinog povratka.
Ako ju uništite, jer drskog neprijatelja treba uništiti, tko će snositi ogromne troškove novog tiskanja novčanica i kovanja kovanica. Tko? Možda ni vi, a i mi tada ne budemo živi.
No, hoće li taj trošak snositi vaši nasljednici i sljedbenici ili će ga opet snositi jadni narod koji je kroz svoju tešku povijest naučio plaćati i novcem i svojim životima?
Fenix-magazin/SČ/Dr. Jure Burić
