Stanje u Bosni i Hercegovini je zabrinjavajuće. Pojedini politički krugovi nastupaju često s auto-viktimološke pozicije, ne prihvaćajući da su i pripadnici drugih naroda bili žrtve. Koristeći se demagoškom pričom o zlim pripadnicima drugoga naroda, pokušavaju svim silama proglasiti normalnim ono što nije.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Takav stav političara u BiH stvara napetost koja bi mogla dovesti do ponovnih međunacionalnih sukoba. Priča velikosrpskih ideologa kako su samo Srbi i u prošlom ratu bili žrtve, stvara kod vlastitog naroda osjećaju ugroženosti. Poneki politički krugovi u Srbiji, kao i oni u Republici Srpskoj, sliče sve više predratnim govornicima koji šire narativ o ugroženom srpstvu.
Opasnost od ideologije „srpskog prostora“
Opasnost pojačava sustavna priča istih da se srpstvo može spasiti samo zaokruživanjem, navodnog, srpskog prostora. Svojatanje Crne Gore, kao i velikog dijela Bosne i Hercegovine od strane tih opasnih ideologa, iritira one koji su u prošlom ratu podnijeli veliki teret zbog te opasne manipulativne ideologije. Glavni problem ne leži u stvarnoj moći srpskih političara koliko u zaluđivanju vlastitog naroda, koji pod utjecajem laži može ponovno postati iracionalan.
Srebrenica, Vukovar i opasnost od zavedenog naroda
Koliku opasnost krije takvo zaluđivanje vlastitog naroda, govore počinjeni zločini u Srebrenici, Vukovaru i Bosanskoj Posavini, ali i širom BiH i Hrvatske. U duhu razmišljanja poznate filozofkinje Hannah Arendt, moglo bi se reći da su počinitelji tih zločina bili četo i obični ljudi zavedeni zlom ideologijom.
Bošnjačka podijeljenost dodatno povećava napetost
Ono što zabrinjava i doprinosi eksplozivnom stanju u Bosni i Hercegovini, jest bošnjačka podijeljenost između sekularnih i vjerskih političkih krugova, što, iz straha da ne izgube vlast, rezultira dodvoravanjem politički neinformiranim biračima, koji misle da imaju pravo na više nego im pripada. Zbog nesposobnosti da zajedno definiraju politički interes bošnjačkog naroda u BiH, čine ono što se u demokratskom europskom svijetu ne može ničim opravdati, čak niti tada ukoliko za to imaju navodni oslonac u Daytonu.
Prava konstitutivnih naroda ne smiju se zanemarivati
Znaju mnogi od njih da u Europi postoje prosperitetne države kao što su Belgija, Švicarska i Luksemburg u kojima se budno pazi da se ne povrijedi pravo bilo kojeg konstitutivnog naroda. Nažalost, u strahu od gubitka izbora podržava se unitaristička ideologija, posebno na prostoru Federacije, koja šteti i Hrvatima i Bošnjacima.
DR. FRA LUKA MARKOVIĆ: Migracije postaju opasan izazov za europsko društvo
Mnogi od tih političara ne shvaćaju da se ne može živjeti u demokratski uređenoj Europi s nostalgijom za prošlim titoističkim vremenima, ili onim u kojima bi dominirala jedna religija. Komunizam i Jugoslavija su prošlost, kao što je prošlost i ideja kako samo većinski narod u multietničkoj državi može određivati što je dobro a što loše. Svaki pokušaj nametanja jednom konstitutivnom narodu volje većinskog može biti pogubno, jer dovodi neminovno do netrpeljivosti.
Hrvati ne smiju biti lišeni prava na vlastite predstavnike
Pojedini bošnjački političari bi se trebali prisjetiti riječi Harisa Silajdžića koji je prije nekoliko desetljeća upozorio na tu opasnost. Može se pretpostaviti da su mnogi svjesni toga da je biranje hrvatskom narodu njegovih političkih predstavnika velika opasnost za stabilnost Federacije, a time i same BiH. Istina, takvo stanje odgovara i pojedinim hrvatskim političarima u BiH, koji su decenijama obećavali da će taj problem riješiti ubrzo.
Što je stanje u državi kompliciranije, to su lažni bogovi kod izmanipuliranih birača kod sva tri naroda više na cijeni. Napeto stanje u Federaciji odgovara srpskoj politici, koja nije prestala sanjati o „srpskom svetu“. Guranje Hrvata u srpsko naručje je vrlo iracionalno i opasno za Hrvate i Bošnjake.
Hrvatska ima pravo upozoravati na diskriminaciju Hrvata
Hrvatska, kao supotpisnica Daytona, ima pravo upozoravati na političku diskriminaciju Hrvata u BiH. Na drugoj strani, nužno je preko razumne diplomacije upozoriti Bošnjake da manipuliranjem izbornim zakonom ne umanjuju samo pravo hrvatskih birača da biraju svoje predstavnike, nego da istovremeno šteti odnosima između Hrvatske i BiH, što ide u prilog velikosrpskoj ideologiji.
Uostalom, bošnjački interes ne može biti da jednog dana Srbi proglase Brčko samo svojim gradom, nit hrvatski da Srbija jednog dana kontrolira granicu na Savi. Oba naroda trebaju imati jedno na umu: Srbijanska politika ne pokazuje znakove odustajanje od zacrtanih velikosrpskih ciljeva Memoranduma SANU-A. Što više, njezino približavanje zapadnoj politici i okretanje leđa Rusiji, može dovesti i do podrške zapadne politike takvim ciljevima.
Hrvati i Bošnjaci moraju razmisliti o vlastitim interesima
O tome bi posebno trebali razmisliti i oni nerazumni hrvatski desničari koji ne shvaćaju da je hrvatskom narodu pripisana sklonost fašizmu, a Bošnjacima islamskom radikalizmu, dok se na Srbe često gleda kao na antifašiste. Uostalom, zar nije u Americi dignut spomenik Draži Mihaljeviću.
Upravo je zbog toga nužan ozbiljan razgovor između Hrvata i Bošnjaka kako bi se riješili problemi, koji opterećuju odnose između dva naroda. I jedan i drugi narod mora imati osjećaj sigurnosti u većinskim hrvatskim ili bošnjačkim županijama. Ono što vrijedi za Bošnjake u većinski hrvatskom Orašju mora vrijediti i u Stolcu, ili ono što vrijedi u većinski hrvatskom Mostaru za Bošnjake, mora vrijediti i u Sarajevu za Hrvate.
Svako odugovlačenje ide u prilog interesima velikosrpske politike. Preveliko oslanjanje na političku podršku navodnih saveznika u svijetu je iluzija. Srpska politika je, čak i s ovakvim predsjednikom kao što je Vučić, zahvaljujući onoj jugoslavenskoj diplomaciji, još uvijek vrlo utjecajna. U slučaju odmaka od Rusije, bit će još i snažnija.
Upravo bi to trebao biti Bošnjacima i Hrvatima da se uozbilje i potraže zadovoljavajuće rješenje za oba naroda. To nije nemoguće ukoliko se razmišlja u duhu europske demokracije.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
